|
INTERVJUI
|
Đule
- Van Gogh |
10.10.2004. |
Zašto ste se odlučili da ponovo organizujete tako veliku
turneju?
Mnogi su nam govorili da nije vreme da se krene na veliku
turneju po Srbiji. Nismo ih poslušali i to se pokazalo kao ispravna odluka.
Turneju smo započeli 12. Maja koncertom u Vrnjačkoj Banji i do danas
posetili veliki broj gradova. Dali smo mogućnost publici da sama kreira
putem imejla listu pesama koje žele da sviramo na koncertu. Sve svedoči u
pravcu prećutnog dogovora između nas i publike, kao da se u stvari jako
dobro razumemo, jer u 90 odsto slučajeva to je isti izbor pesama. U Beču smo
takođe imali izuzetan koncert koji je označio i početak evropske turneje. O
tome se kod nas jako malo zna. Tamo na svirke dolazi mnogo stranaca u
društvu s našim mladim ljudima koji žive u dijaspori. Stranci ne razumeju
tekstove, ali ta energetska poruka i kovitlac zadovoljstva naših ljudi im
dovoljno jasno poručuje da se tradi o pravom putu.
Klakva je reakcija publike u unutrašnjosti gde nemaju
često priliku da ugoste veliki bend?
Potpuno smo opčinjeni reakcijom publike. Ljudi znaju da mi
ne pravimo razliku između malih i velikih mesta. Produkcijski je to isto
zadovoljstvo, znači, niko ne ostane uskraćen. Za nas je svaki koncert
jedinstven. S takvim pristupom i željom da ispoštujemo sve., shvatamo da
nije uzaludno baviti se ovim poslom.
Da li je takva turneja finansijski isplativa?
Pare nisu bitne, već osmeh i zadovoljstvo ljudi koji dođu
na koncerte. Naravno, ne plaćamo organizaciju koncerata iz svog džepa. Kada
budemo shvatili da je potrebno da platimo turneju iz svog džepa onda ćemo
taj novac ostaviti za preživljavanje. Hteo bih da kažem da se ne takmičimo
ni sa kim. Mi samo pričamo celu priču na naš način i potpuno dozvoljavamo da
naši koncerti polarizuju publiku. Važno je samo da publika nije ravnodušna,
jer je to oblik ništavila.
Kako turneja deluje na vas u kreativnom smislu?
Kreativni momenat ili postoji ili ne postoji i sreća je da
imamo mobilni studio koji nosimo na putovanja i najdirektnije beležimo svaku
tonsku probu kao i koncert. Tako uspevamo da sagledamo celu situaciju iz
neke druge perspektive ne bi li došli do nekog napretka. Kao tim smo jako
zahtevni. Svaki dan se dogodi da neko od nas osmisli nešto novo i onda nas
je veoma teško pratiti. Drago mi je da nismo krenuli putem letargije,
uspavanosti i jednog oprobanog recepta da svaki album radimo po šablonu i da
nam bude mnogo lakše. Za razliku od toga mi smo izabrali zabavniji put.
Da li uspevate da se u potpunosti posvetite koncertima,
pogotovo kada su velike vrućine?
Mi ili imamo koncerte na –14 ili na +35 stepeni., ali na to
ne obraćamo pažnju jer nam je najveće zadovoljstvo da se popnemo na binu,
jer tih dva sata koncerta je potpuno fenomenalno. I koncert na Tašu je bio
veliko zadovoljstvo.
Koliko pažnje posvećujete stajlingu?
Stajlingu posvećujemo pažnju podjednako kao i muzici. Naša
vizuelna slika govori puno o duhovnom stanju, o tome kako se osećamo u toj
nekoj prolaznoj fazi. Za nas su sve faze, u kojima smo se nalazili tokom
ovih godina, samo prolazne.
|